Kamelija – Cvijet nad cvjetovima
Odlomak iz knjige Darka Gjurgjana „Moj vrt – moj ponos“ (Golden marketing-Tehnička knjiga 2004.)
Sav napor uložen u njezin uzgoj, kamelija bogato uzvraća svom uzgajivaču prekrasnim cvjetovima tokom sivih i hladnih zimskih mjeseci.Plemeniti cvijet Camellia japonica
Kameliji je tijekom povijesti izrečen niz komplimenata. Plemeniti cvijet kamelije spoj je ljepote anemone, elegancije ruže i profinjenosti orhideje. Podsjeća na krizanteme, na lotos ili na krila leptira.
Biljka cvijet nosi i po četiri mjeseca, neuobičajenog je vremena cvatnje, ovisno o vrsti – od listopada do svibnja. Njezina magičnost i osebujna ljepota višestoljetna je inspiracija pisaca, pjesnika i slikara širom svijeta. I Sarah Bernard svoju svjetsku slavu zahvaljuje kameliji, Dami s kamelijama Alexandera Dumasa.
Odakle dolazi taj cvijet duge i slavne povijesti?
Pradomovina kamelija
Prvi put kamelija se spominje 1725. g prije Krista, kad je kineski car objavio da je čaj od listova kamelije, kineskog čajevca, Camellia sinensis, porijeklom iz Kine (u latinskom riječ sinensis označava kineski), njegovo omiljeno piće. Ona je zimzelena biljka.
Na Dalekom istoku kamelija prati putove budističkih svećenika, postaje religiozni simbol, sadi se u hramovima i na grobljima. I danas se nalazi u budističkim hramovima, npr. Kiota u Japanu.
Kameliji je pradomovina Azija; od Koreje na sjeveru, Japana na istoku, Nepala na zapadu i Vijetnama na jugu. Kameliju smatraju najstarijom kultiviranom biljkom na svijetu, čak ni ruža ne postoji tisućljećima kao kamelija. U prirodi je nađeno nešto više od dvjesto divljih, osnovnih vrsta kamelije, a danas postoji čak nekoliko desetina tisuća vrsta.
Čaj od – kamelije?
Što veže kameliju i pijenje čaja? Jednostavno kamelija je – čajevac! Ili, preciznije, kamelija je iz roda čajevca, Camellia sinensis. Ubirali su se listovi čajnog grma i sušili se za napitke. Od lijepog cvijeta do zelenog čaja!
Kultura pijenja čaja u Kini stara je najmanje 5000 godina. Grmovi čaja su iz Kine u Japan uvezeni u 8 stoljeću, a u XII stoljeću uvezena je kamelija, točnije Camellia sinensis. Japanci od nje rade zeleni čaj i pijenje čaja poprima oblik kulta. Ubrzo postaje nacionalni napitak.
Gotovo zabunom u Europi
Europa je kameliju upoznala prije tristo godina kada su iz Japana Portugalci, Englezi, Nijemci i Francuzi, u vječnoj utrci za zaradom, dopremili japanski čajevac, Camellia sinensis, kao sirovinu za proizvodnju čaja. Vizionarski poduzetnici, trgovci i mornari su trljali ruke, čaj od kamelije u Evropi, po njihovim mišljenju je bilo epohalno otkriće. Ali, epohalno otkriće doživio je fijasko!
Pokazalo se da europska klima i europski ukus ne prihvaća čaj od kamelije. Iako je u Europu došla gotovo zabunom, kamelija nije razočarala vrtlare i botaničare. Ubrzo je uočena njena ljepota cvijeta i same zimzelene biljke, pa se nastavio uvoz kamelija. Težnja za novinama, razvija strast za kamelijom! Europski kolonisti proširili su kulturu kamelija i iz Europe u Ameriku, Južnu Afriku, Australiju i Novi Zeland.
Budućnost cvijeta nad cvjetovima bila je osigurana!
Ponos svakog vrta
Zbog raznolikosti formi i boja cvjetova te tople zelene boje zimzelenoga grma, kamelija je ubrzo osvojila simpatije vrtlara i postala ponos svakog vrta.
Već je u devetnaestom stoljeću proslavila industriju cvijeća južne Francuske. Taj uspjeh potaknuo je pravu utrku i nadmetanje rasadničara širom Europe u razvijanju novih sorti kamelije.
Zahvaljujući kineskim botaničarima koji su nesebično podijelili biljni materijal i znanje o kamelijama, danas se proučavanjem novih vrsta, njihovim širenjem, križanjima i razmnožavanjem bave hortikulturna društva, stručni instituti i udruženja širom svijeta.
Kategorija: Kultura kamelija, Ostalo
